Home Blog Strana 382

Pripremamo za vas: Kineski brioš sa suvim grožđem i kraljevskom glazurom

0

Recept:

650 gr brašna

18 gr svežeg pekarskog kvasca

2 jajeta

1 žumanac

400 ml mleka

120 gr otopljenog putera

1 kašičica soli

100 gr šećera

150 gr suvog grožđa

Za poslastičarsku kremu:

800 ml mleka

200 gr šećera

4 žumanca

80 gr maizene (gustina)

Za royal masu:

2 belanca

200 gr prah šećera

Sok od jednog limuna

Priprema:

Najpre pripremite poslastičarsku kremu na sledeći način: Odvojite jednu šolju mleka od ukupne količine, sipajte u dublju činiju, dodajte gustina, dobro sjedinite žicom da nema grudvica, zatim dodajte žumanca, sjedinite ih žicom, a ostatak sipajte u šerpu i zagrejite ga do vrenja. Sipajte ga u činiju sa gustinom, neprestano mešajući, zatim svu količinu vratite u istu šerpu, te kuvajte kremu uz neprestano mešanje, dok se ne zgusne. Ostavite je da se ohladi uz povremeno mešanje da se ne bi stvorile grudvice.

Priprema testa:
Zagrejte mleko, da bude mlako, dodati šećera, jednu kašičicu brašna, dobro razmutite, zatim kvasca te ostavite da kvasac nadođe. Staviti brašno u vanglu, dodajte ležerno umućena jaja i žumanac, otopljenog putera, soli i šećera, te zamesite testo. Pokrijte ga čistom krpom, te ostavite da naraste na sobnoj temperaturi. Nakon toga ga premesite i ostavite da naraste još jednom. Nakon toga izručite testo na ležerno pobrašnjeni sto, oblikujte u loptu i oklagijom razvijte koru. Premažite po njoj poslastičarsku kremu, posipajte suvog grožđa, urolajte koru isecite na manje rolnice, poređajte ih u namašćeni pleh puterom. Ostavite 5 minuta da narastu i pecite brioš u već zagrejanoj rerni na 230 stepeni. Za to vreme pripremite kraljevsku glazuru. Stavite belanca u dublju činiju, dodajte šećera u prahu i soka od limuna, te ih špatulom umutite tako da masa bude tečna i kada se brioš ohladi, prelijte ga glazurom.
Uživajte i prijatno!
Autor: Sunčica Stanković

In memoriam Neda Arnerić: Odlazak „ male Nede „

0

Heroina srpskog glumišta, Neda Arnerić, preminula je juče, 10. januara, u svom stanu na Vračaru.

Ovo je vest koja već 24 sata potresa Srbiju. Sa svojih 67 godina, Neda je glumi posvetila više od 50 godina svog života. Na male ekrane dospela je 1966. godine, dok je sa 16 upisala Akademiju koju nikada nije završila.

Neda Arnerić rođena je 15. jula 1953. godine u Knjaževcu. Sa 13 godina snimila je svoj prvi film „San Puriše Đorđevića i postala prva dečija filmska zvezda tadašnje Jugoslavije, od milošte prozvana „ mala Neda .

Za portal „Republika, Neda je o svojim počecima govorila:

Posle snimanja sam išla da vozim rošule i skupljam salvete, nisam to shvatala na posebno ozbiljan način. Kajem se što sam napustila školu, jer sam preskakala neke periode razvoja. Ta moja preskakanja i uletanja u periode koji su van onoga što nam je podareno nije baš najbolje, kasnije se plaća cena. Bolje je ići korak po korak u svemu. Sigurno snosim posledice takvog haotičnog života -.

U periodu od 1969. godine do 1974. godine živela je na relaciji inostranstvo – Beograd, a u tom period snimila je čak 15 filmova. U Beograd se definitivno vraća 1974. godine. Za ulogu Delfine, u filmu Aleksandra Đurćinova „Ispravi se Delfina” nagrađena je 1977. godine Srebrnom arenom” na Filmskom festival u Puli. Za isti film je dobila i nagradu „Carica Teodora” na Festivalu glumačkih ostvarenja u Nišu. Godine 1988. ponavlja se uspeh na Filmskom festival u Puli pa Neda ponovo dobija Zlatnu arenu” za ulogu u filmu „Haloa – Praznik kurvi”, reditelja Lordana Zafranovića.

U svojoj karijeri snimila je preko 110 filmova i odigrala preko 40 uloga u pozorištu. Ostvarila je zapažene uloge u najpopularnijim domaćim filmovima: Jutro (1967), Podne (1968), Višnja na Tašmajdanu (1968), Sutjeska (1973), Užička republika (1974), Otpisani (1975), Grlom u jagode (1976), Ljubavni život Budimira Trajkovića (1977), Gospođa ministarka (1978), Ko to tamo peva (1980), Moj tata na određeno vreme (1982), Varljivo leto ’68. (1984), Boj na Kosovu (1989), Vreme čuda (1989), Metla bez drške (1989), Policajac sa Petlovog brda (1992), Tri karte za Holivud (1993), Nebeska udica (1999), Nataša (2001), Promeni me (2007), Ma nije on takav (2010), i mnoge druge.

Za svoja ostvarenja na filmu 2009. godine dobila je Plaketu Jugoslovenske kinoteke ”. Dobitnica je i nagrade Pavle Vuisić ”, koja se dodeljuje za životno delo.

Od 1985. – 1999. godine vodila je sopstvenu galerijum  Atrijum ” u Beogradu.

Neda se udavala tri puta, ali je često u svojim intervjuima govorila da je tek taj treći put bilo ono pravo. Njen treći suprug, doktor Milorad Meštrović, preminuo je krajem januara prošle godine, i za nekoliko dana se obeležava godišnjica njegove smrti. Neda je mnogo patila zbog bolesti supruga, i njegove smrti, a o njihovoj ljubavi rekla je:

Bio je to 5. septembar 1981. godine. Moj muž je došao da pogleda predstavu „Mušica“ u pozorištu  Dvorište „. Nakon predstave otišli smo na večeru, posle večere smo se zbližili i počeli smo da živimo zajedno nakon nekoliko dana. Imala sam sreću. Pre toga sam isprobavala svašta jer ne treba se vezati za neke ljude koje znamo iz škole. Imam mnogo prijateljice koje su se udale za svoje momke iz škole i sve što su imale u životu je taj jedan muškarac.”

Njenom talentu divila se cela bivša Juga ”, pa i svet, ali Neda je često naglašavala da je tek sa Miloradom pronašla pravu ljubav:

 Shvatila sam da je on divan, plemenit, dobar, pošten, svetski čovek koji je mnogo putovao, koji će me uvek voditi i biti korak ispred mene. Možda i neće biti tako, ali ja ću imati osećaj da je on ispred mene za jedan korak i vodi me”,  rekla je diva. (Blic.rs)

Bila je tiha i skromna. O sebi je govorila da ne ume da se hvali i ne ume sebe da voli “.

Nije volela jubileje, novogodišnje ni rođendanske proslave. Posle mnogo godina je tek nedavno ponovo sela na bicikli i nastavila gde je stala, a trema je na sceni pratila do poslednjeg dana. Planirala je da svoju starost provede u malom stanu u Alpima, a kada su je pitali kako zamišlja svoju autobiografiju govorila je:

Prvo poglavlje bi moglo da nosi naziv “Devojčurak na filmu”. Zatim sledi faza “Svetska karijera – pobegla glavom bez obzira”. (smeh) “Prva ljubav u Beogradu”, zbog koje sam se vratila kući. Naredna poglavlja posvetila bih glumačkom sazrevanju, drugom braku sa mojim Miletom, koji je trajao 37 godina. Zajedno smo proživeli divne trenutke. “ (Blic.rs)

I na ekranu i van njega, jedno je sigurno, da će Neda Arnerić biti pamćena  kao divan čovek i veliki prijatelj, pre svega. Od Nede su se na društvenim mrežama i u svojim srcima oprostili prijatelji i poštovaoci njenog lika i dela.

Autor: Danica Žunjanin

Žica

Viorile su se razne gaće i gaćice, par čarapa sa rupom na levom palcu. Rupa je od čizme, pa na svakoj levoj od trenja čas ugleda svetlost dana. Bilo je tu i par nekih brushaltera, ih kakva gadna reč za pisanje i izgovor. Poneki ,,bajagi ka nov”, a među njima i komad – dva sa već olindranim bratelama i žicama koje prete da iskoče i daju otkaz grudima, umesto potpore za buduće dane. Ne kažem, bilo je i posteljine, lepe, pamučne, šarene i jarkih boja. To je sve bilo mislim valjda pre dva dana. Sada su tu prekrivači od nekog narandžastog, viskoznog materijala. Oni su sitnim štepom štepani poput starih jorgana. Ostalo kao uspomena od majke da prekrijem poludrvenu garnituricu u kuhinji i da me sećaju na nju. Da podsete na to da je možda kupila na ,,recku“ kod njenih žena i verovatno mučki otplatila svojim radom. Kada sam ih kačila, gutala sam knedlu. Oni nisu novi, provejava iz njih tanko punjenje. Želim da se vijore kao znak moje ljubavi prema majci i poštovanja onog što je kupila, čuvala i volela. U toj turi se našao i očev sako. Nije klasičan, već kao safari košulja od podebljeg maslinastog platna. Tu je već krenula suza. Zar je sve ovo što mi je od njih ostalo? Zar samo ove bolne uspomene u slikama, posuđu i stvarima? No, trgla sam se, žica je malo ulegla, ali izdržaće. Samo da ne pukne, da ne moram opet sve da perem. Iskreno, pere mašina ali ovo kačenje na žicu posle njih i nije baš najprijatnije. Nego, izdržala je ova žica i druge stvari i momente. Pre par dana okačila sam male stvarčice za unukicu, sačuvane od zaborava. U glavi slike kada su bili mali svo troje, kada su se džemperi prenosili sa kolena na koleno do raspada sistema. Sada redovi helanki, nekih piši-briši majici i trenerki u stilu ,,kao da si se uneredio“. Nova moda, loš kvalitet i puna terasa otpalih cirkona. Preživljava žica sve generacije. Ponekad se giba, nekad joj bude lakše, a pucala je… nije da nije. Jedva je suprug zakačio. Oprala sam naš bračni jorgančić, postavim na žicu i ona pukne. Teret je to, pogotovo kada povremeno budeš sam. Mi smo kao žica, kačimo na sebe i skidamo sa sebe sve i svašta.

Gibamo se, pucamo, sastavljamo i rastavljamo. Kao da oslikava moju trenutnu situaciju, evo sada je pomalo pognuta, baš kao i ja. Volim kada je prazna. Tada je svetlije u dnevnoj sobi, znam da nemam skorije da peglam, a i ptičice sa trešnje pored čije grane dosežu do terase mogu da me posete i cvrkuću. Tada sam srećnija, svetlost, sunce i leptiri. U pozno leto, kada su večeri tople bude nezgodno. Manje više nezgodno zbog komaraca, uvek ih ima okolo znate već. Nego, prozuji i po koji slepi miš da te ,,ošiša“ dok pijuckaš kafu. Presečeš se i bež u sobu, presedne kafa za tili čas. Mada i te velike probleme i iznenadne neprijatelje rešavamo nekako. Kažem vam ja drugari moji, mnogo smo slični žici. Naš vek zavisi šta kačimo, koga i koliko na sebe. Koliko dozvolimo da nas teret savije, toliko možemo i potrajati celi. Momenat našeg pucanja je znak stop. Tada da usporimo, kačimo samo šta je bitno. Zakrpljeni, sastavljeni, nismo više jaki a ni dobri ni sebi ni svetu oko nas. Što se tiče komaraca, upalite tamjan, beže od svetog mirisa i mirisa molitve. Zasadite bosiljak, mirišljavu svetu biljku. Slepe miševe najurite paleći svetlo. Upalite svetlo u sobi, upalite svetlo u sebi. Zaslepeće ih vaša svetlost, pa samim tim neće videti kuda lete. Vi ostanite da svetlite, sada i zauvek. Čuvajte svoju žicu, zatrebaće vam u životu. Biće tu još stvari, ako ne vaših, biće za vaša pokolenja.

Autor: Sanja Radojković Đurđević

Koža, krzno i zemljani tonovi- Šta nam donose modne piste za ovu zimu

Stara je izreka da o ukusima ne treba raspravljati i to je apsolutno tačno. Većina ženske populacije ume da bude vrlo osetljiva kada je komentarisanje ukusa u pitanju, naročito kada se komentarišu odevne kombinacije. Bilo da prati trendove i dešavanja na modnoj sceni ili ne, svaka žena drži do sebe i svog stila oblačenja. Daleko od toga da muškarci zaostaju u tom pogledu. Šta više, može se reći, da jači pol polako ali sigurno „preti“ da sustigne nežniju polovinu kada je u pitanju obraćanje pažnje na modne trendove.

A šta nam je donela ova zima?

Sada kada su nedelje mode završene komentarisalo se dosta o svemu, pa čak i da „imamo odeću kao da se apokalipsa već dogodila“. Kako smo već utvrdili sa o ukusima ne treba raspravljati, tako je normalno da i komentari budu različiti. Ako zaobiđemo sve ono što nam se ne dopada, preporuka je da u svom ormanu imamo bar po neki komad garderobe koja se nosi u određenoj sezoni. Pritom naravno treba voditi računa da ostanemo verni sebi, i sopstvenom stilu, koji ćemo prilagoditi preporukama stručnjaka.

Jedan od glavnih trendova zime 2019/2020 godine jesu modni detalji  „pozajmljeni“ iz sedamdesetih godina. Rolke, karirani dezeni, topli zimski materijali, debele komotne jakne i sve to obojeno zemljanim tonovima. Sve nam se to vratilo željom dizajnera da ponovo ožive jedno prošlo vreme. Praksa je pokazala da se to ne dešava prvi put. Svedoci smo da se moda ranijih decenija vraćala ponovo u nekoliko navrata, pa smo čak više puta imali traperice u modi, debele štikle i platforme, šljokice…

Odmah nakon sedamdesetih stižu devedesete, koje se, reklo bi se, vraćaju svake godine malo po malo.

Iscepane pantalone, isprani denim i karo, majice, slip haljine ili kaputići u leopard dezenu samo su neki od komada koji se na svetskoj modnoj sceni pojavljuju već nekoliko godina za redom. To može i biti dobra stvar kada je kućni budžet u pitanju, jer jednu stvar možemo koristiti više sezona a da i dalje bude u trendu.

Ono što je takože „must have“ jesu i udobna, ležerna odela. Pa ukoliko nemate svoje ili niste u mogućnosti  da nabavite jedno, možete pozajmiti od svoje muške polovine (ukoliko ste slične građe).

Dugački kaputi su se ponovo vratili, i to na velika vrata. Nije presudno od kog su materijala, čak bi se reklo da je akcenat što se svih komada tiče da vam bude udobno u onome što nosite. Deluje da su sveukupno modeli komotni, i „kežual“ čak i kada su svečane varijante u pitanju.

Pačvork dezen je definitivno nešto sa čim možete pustiti mašti na volju iako nije jednostavno uklopiti ga u ostatak autfita. Ukoliko imate dovoljno smelosti – rizikujte. Možda vam se i isplati.

Sem modela koje diktira svetska modna scena jako je bitno obratiti pažnju da ti modeli budu u određenim bojama. Kao što smo već pomenuli, ove sezone nose se uglavnom zemljane nijanse tonova. Ipak, svake godine stručni tim Pantone Color Instituta kreira Pantone modni izveštaj o bojama u trendu, koje su vrhunski modni kreatori koristili prilikom kreiranja modnih kolekcija. Ove sezone, izveštaj sadrži 12 najistaknutijih boja, kao i četiri klasične neutralne boje koje su več zauzele svoje mesto u izlozima širom sveta.

Merlot, cranberry, summer fig, crabapple, hazel, butterscotch, antique moss, bluestone, forest biome, galaxy blue, grapeade, chicory coffee su boje koje ove godine kombinujemo sa frost gray, rutabaga, green olive i evening blue nijansom.

Ukoliko ste te sreće da u svom ormanu imate komad u nekoj od ovih boja, onda pustite mašti na volju. Ako je verovati komentarima kritičara dizajnerski repertoar je raznolik tako da teško da možete promašiti.

Kada odaberete odgovarajući komad i to u pravoj boji onda je to pun pogodak. Ipak mali detalji su ono što čini „šlag na torti“ kada je modna kombinacija u pitanju. Zato budite potpuno sigurne da ste odabrali pravi detalj, i bez preterivanja, jer ponekad je manje više.

Ove godine su nam se vratile šnalice, a neretko se na ulicama viđaju vunene beretke kao i krznene šubare. Pošto su u trendu debele komotne jakne, njih možete kombinovati sa debelim toplim šalovima. Preporuka za ovu godinu je sve od vune – bilo da je džemper, kapa, rukavice ili šal. Bilo kakav vuneni komad na sebi je sigurno pun pogodak ove sezone.

Koža je takođe „in“, kao i teksas, i karneri.

Lepeza materijala, boja i modela je široka. Vaše je samo da smislite i odaberete. Šta god odabrale, najbitnije je da se osećate udobno u tome što nosite, i da ostanete verne svom stilu.

Autor: Danica Žunjanin

Suzana Perić i Jelena Gavrilović otvaraju zimski Milano Fashion Week

0

Srpska modna kreatorka Suzana Perić dobila je poziv da otvori zimsko izdanje Nedelje mode u Milanu – Milano Fashion Week  19. februara 2020, u okviru programa “Mad Mood”. Suzana Perić je 2019. na toj modnoj manifestaciji dobila priznanje za najboljeg internacionalnog dizajnera za reviju “La Perla Bianca”.

Ove godine Srbiju će predstaviti Suzanina revija „Passaporto“ (“pasoš”) a tokom revije uživo će nastupiti poznata glumica Jelena Gavrilović koja će izvesti pesmu „Ne pali svetla u sumrak“ Lole Novaković, sa kojom je Lola predstavljaja Srbiju na izboru za Pesmu Evrovizije 1962. godine.

Kao pobednica u kategoriji “Winner for Mad Mood” na „Serbia Fashion Week-u“, dizajnerka Suzana Perić premijerno je predstavila svoju kolekciju na “Milano Fashion Week-u” 19. septembra 2019. godine. Prošle godine gošća na reviji Suzane Perić u okviru Nedelje mode u Milanu bila je Lena Kovačević, a voditelj završnog dela programa bila je poznata italijanska voditeljka Valerija Marini.

Pripreme za Milano mogu se pratiti na Instagram nalozima

Suzane Perić https://www.instagram.com/suzanapericofficial/

Jelene Gavrilović https://www.instagram.com/jelenagavrilovicofficial/

Redakcija

Strah od Svetlosti

0
Negde u toku leta 2019. godine jedna divna mlada dama je počela da dolazi kod mene na Reiki  tretmane. Doduše, retko, tj. povremeno kad oseti potrebu. Razlog dolaska je bila panika. U to vreme je pila i lekove protiv iste, ali sada već duže vreme ne pije. Tokom prvog Reiki tretmana u direktnom kontaktu imala je i trzaje u telu i to vrlo intezivne, a onda su prošli ili bi se tek neznatno pojavili i to na kratko. Užasan strah od svetlosti ju je obuzimao. Sva bi se uznemirila i preznojila.
Rekla bih joj da je svetlost dobra, prijatelj, da smo i mi svetlost prema velikom naučniku Tesli. No, strah od smrti, od rastapanja je kod nje veliki, a koren uzroka je ovog puta malo dublji.
Još na početku rada je dobila preporuku u vidu posne ishrane i jednu molitvu da čita da se malo rasčiste energije oko nje. Danas mi je rekla: „Samo tebe slušam. Sve što mi ti kažeš ja to radim.“ – Dobro je da je tako, jer bi bilo apsolutno besmisleno da tražiš pomoć a da ne radiš ono što ti se kaže, a što je za tvoje najviše dobro.
Vidno uznemirena bi dolazila svaki put, a odlazila smirena i to bi potrajalo neko vreme. S obzirom da nije u startu prihvatila predlog da se veže par tretmana, ti osećaji joj se povremeno vrate, jer taman što zagrebemo i jedan sloj sredimo na površinu izbije sledeći sloj.
Tokom tretmana u direktnom kontaktu postoji i vođeni razgovor između mene i klijenta. Zapravo, osobu vodim kroz određene situacije koje isplivaju na površinu. Ono što danas ova mlada dama nije uradila je to da mi nije ispričala određeno iskustvo ne želeći da me remeti dok radim iako sam je upitala da li na određenu temu ima šta da mi kaže, zapravo o određenoj osobi. Ispričala mi je nakon tretmana, a poenta je da kad terapeut pita da se tada i kaže to za šta je pitao kako bi mogao maksimalno pomoći. Ovaj put smo se dogovorile da u narednom kraćem periodu uradimo par vezanih tretmana namesto s pauzama od po mesec dana, a u međuvremenu je dobila neka preporuke da primenjuje svakodnevno. Reiki radi svoje, ali i mi moramo da uložimo svesni trud da taj proces potpomognemo.
Radujem se nastavku rada sa njom i uz Božju milost i njenom potpunom boljitku.
S ljubavlju,
S.
Autor: Sanja Dejanović