Ono što smo prošli nije bilo uzalud

Ono što smo prošli nije bilo uzalud. U glavi mi je ilustracija koja se često vrti na društvenim mrežama, a na kojoj su devojčica i Isus. On joj pružene ruke traži medu, a ona plače, jer ne želi da ga da. On joj kaže: „Veruj mi“, a iza leđa drži ogromnog plišanog medu, kako bi je iznenadio.

Šta mi znamo uopšte? I šta ako sve ono što smo prošli nije bilo uzalud?

I ti poslovi, koji su nas iscrpljivali, nekad su nam značili da preživimo mesec, ili su nas nešto novo naučili, povezali sa novim ljudima. I ti ljudi koje smo sretali, voleli, pa se razočarali, nekad su nam prijali, nešto su nas o nama naučili. I te silne diplome, koje nismo iskoristili, sve je to bila više životna škola, nego što smo omudrali. Jer nisi mudar kad imaš informacije, mudar si tek nakon iskustva. I baš zbog toga, sve što smo prošli, ništa nije bilo uzalud.

ono-sto-smo-prosli-nije-bilo-uzalud

Ono što smo prošli nije bilo uzalud

Naravno da se dešavaju tragedije, niko to ni ne poriče, barem ne bi trebalo. Lažni pozitivizam obično ne izađe na dobro. Ali…

Čak i iza svega lošeg, što doživimo, ostane neko iskustvo i jačina. Kao da se probudi nova snaga u nama, a da nismo ni znali da je posedujemo.

Pa se vratimo unazad i pomislimo kako smo to uopšte podneli i preživeli? Pa baš tako što nas neko uvek čuva.

Znam da je pomalo grubo reći, ali izgleda da stvarno dobijemo ono što možemo da podnesemo. Ili moramo, kad nemamo drugi izbor.

ono-sto-smo-prosli-nije-bilo-uzalud

Ono što smo prošli nije bilo uzalud

Razmislite samo, koliko ste se puta „opametili“ tek kad vas je nešto tresnulo o pod? Iako nije baš moralo tako jako i neke okolnosti ne razumemo, i možda nećemo, sve dok nas boli…

Ono što smo prošli nije bilo uzalud. Ko bi znao je l’ zaista tako? No, sama vera u to nas čuva i hrabri iznova. Jer šta bismo inače? Život teče svakako, a mi našim pogledom na njega možemo doprineti da nam bude lagodniji.

Uvek mi je uzor moj deda, koji, iako ima mnogo razloga da bude ljut na život, i dalje je vedar i zbija šale. Zbog njega verujem da je na nama da izaberemo da li ćemo uprkos svemu biti veselog duha. Ili ćemo kukati i žaliti godinama nad svim nepravdama koje smo podneli?

Ono što smo prošli nije bilo uzalud. Nadam se da vam ova rečenica sad malo „lepše“ zvuči.

Autor: Ana Milovanović

OSTAVI ODGOVOR

Upišite svoj komentar!
Please enter your name here

Najnovije objave

Podeli članak:

spot_imgspot_img

Najnovije objave

Možda će ti se dopasti
Sličan sadržaj

„Jasno naglasite da žrtva nikada nije kriva za nasilje“ – Osnazzene

„Jasno naglasite da žrtva nikada nije kriva za nasilje“...

Koža ili štof – kako izabrati materijal za fotelje

Koža ili štof - kako izabrati materijal za fotelje....

Šta sve možete posetiti u Istanbulu

Šta sve možete posetiti u Istanbulu. Turska je transkontinentalna...

Razmišljajte o putu ka napretku

Razmišljajte o putu ka napretku. Brz način života ima...