Kako to misliš da nije pravi put?

Kako to misliš da nije pravi put? Skloni smo da etiketiramo ljude, okolnosti, životne izbore, neretko i sam život, kao prave i pogrešne.

Može li da se bude na pogrešnom putu?

Evo kako ja to vidim. Dete šeta stazom, držeći za ruku svog oca. Veselo je, radoznalo, gleda okolo. U jednom trenutku primeti parkić, gde se igraju druga deca. Otrgne se i otrči da se igra.

Kako to misliš da nije pravi put?

A otac ga pusti, jer razume dečiju potrebu za igrom. Ali dete ne zna da proceni teren, pa se negde i sapetlja, oklizne, razbije koleno. Otac ga prati, brine da ono bude bezbedno, ali je svestan da ne može od svakog pada da ga sačuva, jer kako će ono drugačije naučiti da trči?

kako-to-mislis-da-nije-pravi-put
Devojka hoda po pravom putu u crvenoj haljini

Kako to misliš da nije pravi put?

Otac ga, nakon igre, vraća na stazu i nastavljaju dalje putem, no dete opet traži gde bi moglo da šmugne. Jer ono tek uči o životu i sve mu je zanimljivo. Ono istražuje, ne misli o posledicama, ono ni ne vidi ono što otac vidi.

Kakve veze ima ova izmišljena priča sa pravim i pogrešnim putem?

Pa, šta ako smo mi to dete? I šta ako smo vođeni Božjom rukom?

Oni koji veruju da su vođeni i da neko o njima uvek brine, znaju i da ne možemo biti na pogrešnom putu.

Jednom sam negde pročitala rečenicu: „Put je i ono što nam se isprečilo na putu.“

kako-to-mislis-da-nije-pravi-put
Prav livadski put

Svaka naša prepreka, svaki peh, svi ti silni „pogrešni“ izbori, učili su nas da „trčimo“. Učili su našu dušu onome čemu je trebalo da je nauče. A jeste da smo se često izrazbijali. Nekad samo koleno, a nekad bogami i glavu, kako se kome zalomilo.

Svako je „dete“ za sebe i svako ne razume određene okolnosti. Ali ne veruju svi, iako kažu, da je „otac“ uvek tu i da ih čuva. I da je tu da ih podigne kad padnu. Da im pruži utehu, dok mu se kroz plač žale.

Kako to misliš da nije pravi put?

Mislim da ne možemo biti na pogrešnom putu. Ali možemo skrenuti sa njega, možda ići dužom, zaobilaznom stazom, ali ćemo se vratiti gde treba. Ili će nas vratiti, jer On ne pravi greške.

A šta mislite vi sada? Ljutite li se i dalje na život, ili na Njega, što vas, od nekih padova, nije sačuvao?

Autor: Ana Milovanović

 

OSTAVI ODGOVOR

Upišite svoj komentar!
Please enter your name here

Najnovije objave

Podeli članak:

spot_imgspot_img

Najnovije objave

Možda će ti se dopasti
Sličan sadržaj

„Jasno naglasite da žrtva nikada nije kriva za nasilje“ – Osnazzene

„Jasno naglasite da žrtva nikada nije kriva za nasilje“...

Koža ili štof – kako izabrati materijal za fotelje

Koža ili štof - kako izabrati materijal za fotelje....

Šta sve možete posetiti u Istanbulu

Šta sve možete posetiti u Istanbulu. Turska je transkontinentalna...

Razmišljajte o putu ka napretku

Razmišljajte o putu ka napretku. Brz način života ima...