Biti samohrana majka u današnje vrijeme nije ništa čudno. Sve više je žena koje uzimaju život u svoje ruke i preuzimaju odgovornost za sebe i svoju dijecu. Svaka majka koja se odluči na taj postupak sigurno je prvo dobro razmislila. Uvijek moramo računati s tim da će nas okolina osuditi za svaku sitnicu koju pogrešimo mi ili naša dijeca. Nije jednostavno truditi se imati sve pod kontrolom i još biti tu za dijecu u svako doba dana i noći. Moja dijeca nisu htjela imati kontakt sa tatom i ja sam morala preuzeti ulogu oba roditelja. To je značilo duplo više ljubavi,vremena i razumjevanja. U periodu poslije razvoda morala sam raditi svaki dan da bih uspijela platiti sve obaveze.Moja plata je išla za stan, od alimentacije sam plaćala ostale račune i hranu, a da bih dijeci mogla priuštiti neki luksus kao što su nove patike ili garderoba, slobodne dane sam radila na crno.
Iako nisam imala puno slobodnog vremena koristila sam ga maksimalno sa dijecom i uživala gledjući kako polako postaju mladi ljudi. Svaki put kad sam trebala donijeti neku važnu odluku bila sam u strahu. Bojala sam se da ću pogriješiti i s tim dovesti njih i sebe u nezgodnu situaciju. Nisam imala nikog s kim se mogu posavjetovati i jedino mi je preostajalo da vjerujem svom unutrašnjem osijećaju. On mi je govorio da imam povjerenje u svoju dijecu i da je najbolji put u razgovoru. U mom slučaju se pokazalo da je to bilo ispravno i sve nesuglasice i probleme smo riješavali s puno strpljenja i ljubavi. Prva vožnja autom, prve loše ocijene, prve simpatije, sve sam to s njima prolazila sama i dobijala sam puno više zauzvrat nego što sam očekivala. Sve u životu ima jednu pozitivnu i negativnu stranu pa tako i biti samohrana majka. Bitno je samo da vjerujemo u sebe i svoje mogućnosti i uspjeh neće izostati.Moja dijeca su sad odrasla ali ja sam i dalje sama odgovorna za njih i to mi više nepredstavlja problem nego zadovoljstvo. Sve njihove uspijehe i padove dijelim s njima i radujem se svakom novom iskustvu.
Autor: Suada Memagić
