Kako da ponovo vjerujemo u ljubav i da damo šansu novom partneru? Žena preko četrdeset godina zna da joj za sreću nisu potrebni drugi i da je sreća stvar izbora. Nakon dugo godina veze u kojoj nisam bila sretna prijalo mi je da vrijeme provodim sama. Posvetila sam se sebi, otkrivanju onoga ko ja zaista jesam i koje su moje potrebe u životu. Počela sam da cijenim sebe i da vjerujem u to da sam ja bitna.
Nakon vremena edukacije i rada na sebi počela sam razmišljati o tome da li ja zaista vjerujem u ljubav i šta ona predstavlja za mene. Došla sam do zaključka da ipak nakon svega vjerujem u ljubav i znam da postoji. Ali ne znam dali ću je ja ponovo naći u svom životu. Sad više nisam mlada ni naivna. Ljubav je nešto najljepše što nam se može desiti i ne zaslužuju sve današnje veze da se zovu tim imenom. Ona prava, iskrena, bezuvjetna se desi rijetkima i ne znam da li ja spadam u tu grupu. Godinama sam gradila pancir oko sebe, da ne bi bila ponovo povređena i potrebno je puno da bi ga skinula i otvorila svoje srce. Neko ko pokuša da ga osvoji mora biti jak i uporan. Treba imati strpljenje i pokazati mi da sam baš ja to što mu u životu fali. Sve što sam nekad praštala sad više ne bih. Ne zato što bih manje voljela novog partnera, nego zato što više volim sebe.
Nikad više sebi neću dozvoliti da dođem u situaciju u kojoj svoje želje i mišljenje moram odbaciti radi nekog drugog. Neko novi treba da mi pruži osijećaj da sam ja nešto najbolje što je moglo da mu se desi u životu. Samo pod tim uslovima sam spremna da polako počnem da se otvaram. Potrebno je da osijećam mir, sigurnost, poštovanje, pa tek onda ljubav.
Ona sama nije dovoljna da se upuštam u nešto. Želim ljubav u kojoj su riječi suvišne, u kojoj je pogled dovoljan da se osijetim voljeno. Nije mi potrebna veza u kojoj se trebam pravdati za svoje postupke. Ne želim se pretvarati ni drugima ugađati. Ako ne mogu biti ja u svakom smislu onda to nije mijesto za mene. Samostalnost je nešto što ne želim izgubiti. Sloboda govora, vlastitog mišljenja i izbora. Novi partner mora imati smisla za humor i znati kako da mi vrati osmijeh na lice u danima kad mi ne ide dobro. U ovim godinama mi ne trebaju ljubomorne scene ni rasprave. Treba mi osijećaj da sam našla svoju srodnu dušu i da je baš on moja mirna luka u kojoj sam zaštićena i sigurna. Bez obzira na to koliko sam jaka, znati da neko stoji iza tebe je lijepa misao. Kad imaš nekog pored koga smiješ biti slaba i ranjiva. Bila bih zahvalna na tome i moji dani bi dobili drugi smisao. Ipak sam zadovoljna svojim životom ovakvim kakav jeste i ne bih ga mijenjala. Žena preko četrdesete može sve što poželi i sama, ali ako se upusti u vezu onda je to ozbiljno i do kraja života. Postavila sam visoke standarde i ne znam da li ću sresti nekog ko će moći i htjeti da ih ispuni ali znam da neću pristajati na manje…
Autor: S.M.
