Šta čitati ovog proleća?

Šta čitati ovog proleća? Jeste da nam proleće zvanično stiže na nekoliko nedelja, ali već sada možemo da osetimo miris ovog godišnjeg doba u vazduhu. Lepo vreme i duži dani uglavnom znače i više vremena za čitanje. Baš zato, danas sa vama delim nekoliko naslova za koje verujem da su pravi izbor za čitanje ovog proleća.

Šta čitati ovog proleća?
Šta čitati ovog proleća?

Sveža voda za cveće

U životu svakog od nas postoji taj jedan trenutak koji je promenio sve. Ovo je priča o takvim trenucima, o odlukama koje mogu da nam promene život, o gubicima koje zauvek nosimo sa sobom i o novim počecima za koje nikada nije kasno. Na stranicama ove knjige pratićete priču o iskupljenju i isceljenju, priču o (ne)mogućim ljubavima, pravim prijateljstvima i porodici. Ovo je knjiga koja će vam izazvati brojne emocije. Neki delovi će vas nasmejati, neki raznežiti, a zbog nekih će vam i zasuziti oči.

Šta čitati ovog proleća?

Šta čitati ovog proleća?
Šta čitati ovog proleća?

Brodovi, bogovi i mali požari u rukama

Proleće i poezija su definitivno sjajna kombinacija.

„da nas je razdvojilo nešto tragično i veliko

da je između nas stala vjera ili ratovi ili bar mora i glad

umesto te obične te proste i nemoguće pokorne činjenice

da me ne voliš”

Knjiga koja počinje ovim rečima jednostavno ne može biti loša. Svima nam fali više poezije u životu. Reči Maje Mihajlović vrede i baš zato treba da stignu do velikog broja čitalaca.

Anđeo s jednim krilom

Knjiga koje je prevashodno namenjena mlađoj publici, ali sigurna sam da i svako stariji može dosta toga da nauči iz nje. Ovaj roman će vas raznežiti, izazvaće vam osmeh, a možda i po koju suzu, jer Ljiljana Ružičinu priču predstavlja toliko realno da ćete imati utisak da se radi o devojčici koju i sami poznajete.

Američki cimerski eksperiment

Elena Armas me u ovom romanu nasmejala toliko puta da sam samo čekala slobodno vreme da mogu ponovo da uzmem knjigu u ruke. Isto tako me i raznežila sa nekim scenama i razgovorima. Američki cimerski eksperiment je priča o ljubavima, ali ne samo onim romantičnim, nego i prijateljskim i porodičnim.

Šta čitati ovog proleća?

Beskrajna zemlja

Patrisija Engel nam dočarava kolumbijsku kulturu, mitove i legende koje pažljivo prepliće sa pričom o Talijinoj porodici. Pred nas stavlja paletu najrazličitijih emocija, mučnih trenutaka i teških odluka. Stalno se pitamo koja je cena američkog sna i da li je išta vredno toga da se porodica razdvoji. „Beskrajna zemlja“ je za mene svedočanstvo o jednom načinu života, koji će, nažalost, obeležiti naše vreme.

Šta čitati ovog proleća?
Šta čitati ovog proleća?

Plavi zamak

Kada bi trebalo da opišem ovaj roman u svega nekoliko reči, rekla bih da je: emotivan, jedinstven, zabavan, nežan i šarmantan. U knjizi su podjednako zastupljene ozbiljne teme i simpatični humor kojem je teško odoleti. Stil Lusi Mod Montgomeri me je pomalo podsetio na način pisanja Džejn Ostin i to mi je veoma prijalo. „Plavi zamak“ nosi sjajnu poruku – ne treba se bojati života i uvek se trebe boriti za sebe.

Šta čitati ovog proleća?

Boja purpura

„Boja purpura” je priča o jakim ženama, o ženama koje su i pored svih nedaća koje su ih zadesile, uspele da se izbore za svoje ja. Da bi se jedan ženski glas čuo, potrebno je više truda nego za hiljade muških. Alis Voker nam priča o različitim ženama. Svaka od njih zaslužuje svoje mesto u ovoj knjizi i svaka od njih je značajna kako bi čitalac do kraja izvukao prave pouke. Jedinstven jezik, autentična atmosfera i upečatljivi likovi. Po tome ću pamtiti ovaj roman.

Šunkinin portret

Kada otvorite knjigu „Šunkinin portret“ preselićete se u Zemlju izlazećeg sunca. Na malo više od 100 stranica naučićete dosta toga o Japanu, umetnosti i ljudima. Ne bih rekla da je ovo priča o ljubavi, ali rekla bih da je ovo priča o talentu i umetnosti koji su iznad svega, iznad pravila ponašanja, emocija i pojedinaca. „Ko su zaista oni kojima se divimo, uz čiju muziku zanemimo i puštamo suzu?“, pitanje je koje se samo nameće nakon čitanja ovog dela.

Šta čitati ovog proleća?
Šta čitati ovog proleća?

Devojka sa ljubičicama

Imam osećaj kao da sam čitajući ovu knjigu stajala pored jednog od najvećih umetnika ikada dok je prevlačio četkicom po slikarskom platnu i stvarao sliku koja je inspirisala nastanak ove knjige. Nadahnuta Bertinim portretom koji je naslikao Mane, Elizabet Robards je odlučila da njihovu priču oboji bojama ljubavi, prijateljstva, razočarenja i nadahnuća. Ona nas vodi u Pariz u vreme kada se rađa impresionizam i nastaju neka od najvećih umetničkih dela, ali i u vreme kada Francuskom bukti rat i niko nije bezbedan.

Tamo gde rakovi pevaju

Kaja je sve ono što društvo jednog malog mesta odbacuje, a ujedno i sve ono što bi trebalo da prihvata oberučke.  Ukoliko tražite priču punu uzbudljivih dijaloga i dinamičnih obrta, ovo nije knjiga za vas. Ako želite da pročitate priču o jednoj neobičnoj devojčici i močvari koja nikada ne spava i uvek je tu da pruži utehu onima kojima je potrebna, ovo je prava knjiga za vas.

Autor: Milica Barać

 

OSTAVI ODGOVOR

Upišite svoj komentar!
Please enter your name here

Najnovije objave

Podeli članak:

spot_imgspot_img

Najnovije objave

Možda će ti se dopasti
Sličan sadržaj

„Jasno naglasite da žrtva nikada nije kriva za nasilje“ – Osnazzene

„Jasno naglasite da žrtva nikada nije kriva za nasilje“...

Koža ili štof – kako izabrati materijal za fotelje

Koža ili štof - kako izabrati materijal za fotelje....

Šta sve možete posetiti u Istanbulu

Šta sve možete posetiti u Istanbulu. Turska je transkontinentalna...

Razmišljajte o putu ka napretku

Razmišljajte o putu ka napretku. Brz način života ima...