PRIČA JEDNE MUDRE ZVEZDE

Najsjajnija zvezda i noćas ponovo sija na nebu. Njen sjaj prodire pravo kroz moj prozor i obasjava mi lice. Ne, ne ljutim se na nju što mi ne dozvoljava da spavam! Baš naprotiv, uvek se neizmerno obradujem kada je vidim jer nekako mislim da upravo mene i traži…

  • Hej, pa ponovo si došla večeras?!
  • Jesam, dolazim ja stalno, samo me ti nekada ne vidiš… Nadviju se ovi oblaci, zamrače čitav nebeski svod, pa ne mogu nikako da se provučem kroz njih.
  • Dakle, ti si stalno tu! Moram priznati da sam zbog toga izuzetno srećna… A da li te vidim samo ja ili i drugi ljudi?
  • Vidi me ko god želi da me vidi!
  • Šta to znači?
  • To znači, draga moja, da neko vidi svetlost i u najvećoj tami, dok ga drugi ne vidi nikada. I nije to ni do svetlosti, ni do tame – do čoveka je!
  • Tačno, ali ni ja te ne vidim uvek…
  • Upravo tako, dozvoljavaš tami da ti obavije vid i onda ne vidiš svetlost koja je stalno tu.
  • Dobro, nije kao da imam pravo da se suprotstavim jednoj zvezdi, ima istine i u tome. I, kažeš mi, samo da poželim da te vidim i videću te uvek?
  • Da, vidiš kako je lako!
  • Možda i imaš pravo, u poslednje vreme te skoro svake večeri viđam i to stalno na istom mestu. Ti kao da ne odlaziš nigde…
  • Sve to je zato što u poslednje vreme želiš da me vidiš više nego ikada pre. Zato se i pojavljujem na onom mestu na kom ćeš me sigurno videti… Odavde ne mogu promaći tvom pogledu, zar ne?
  • Ne, nikako… Znači li to da me čekaš i kada ja nisam kod kuće?
  • Čekam te uvek! Ali ne brini se, i kada nisi kod kuće, ja lebdim nad tobom i uvek sam tu. Osećaš me u dašku vetra, u mirisu cveća i sveže umešenog hleba… Ja sam ti u uspomenama, u starim stvarima i mudrim savetima…
  • Da, da, ali u mojim mislima ti nemaš oblik zvezde…
  • I ne treba da ga imam! U tvojim mislima sve treba da bude baš onako kako ti hoćeš, a u obliku zvezde ti se prikazujem samo kako bi mogla zaista da vidiš da sam tu – daleko i samo naizgled nedostižna – ali uvek tu!

Negde u toku ovog razgovora utonula sam u san… sa osmehom. Utonula sam u tako bezbrižan san poput deteta kom je baka ispričala najdivniju priču za laku noć. Moja zvezda je nastavila da sija…

Autor: Bojana Krkeljić

OSTAVI ODGOVOR

Upišite svoj komentar!
Please enter your name here

Najnovije objave

Podeli članak:

spot_imgspot_img

Najnovije objave

Možda će ti se dopasti
Sličan sadržaj

Psihološki uticaj karijere na porodični život

Psihološki uticaj karijere na porodični život. Porodica je temelj...

Badnji dan kakav pamtim…

Badnji dan kakav pamtim... Jutros sam se probudila vesela...

Novogodišnji osvrt

Dragi čitatelji, Kao što se stari kalendar zatvara i pripremamo...

Kako lakše do poslovnog uspeha?

Hipnoterapeut i “Rapid Transformational Therapist” (RTT), Dragana Špica, daje...