O njemu, o prevari, o ljubavi

Gledam ga kako prolazi. Njegova kosa leprša oko njega, sunčevi zraci joj daju zlatan sjaj. Njegov brz i hladan hod. Gledam ga, spustio je pogled, sakrio okice koje najviše volim. Gledam ga, jer njegova brada daje poseban sjaj njegovom jakom karakteru.

On je muškarac sa stavom i njegove mane brzo u tvojim očima postaju vrline. Na oko luckast i šaren sa ko zna koliko devojaka oko sebe. Ali izgled često prevari čoveka. Tek kada pogledaš nečiji iskren pogled osetiš njegovu dušu i saznaš istinu. Ljudi često nose maske i postaju ono što ne žele biti. Jer su nekada platili teške račune i verovali previše drugim ljudima.

Čovek kada je povređen promeni sebe, podigne zid i stavi okove. Iz tih razloga donosimo brze zaključke ali trebamo stati i razmisiti. Priznajem i ja sam za njega mislila kako je uobražen, zapravo tada nisam shvatila koliko ceni nežniji pol. Taj njegov mio glas obojen u lavandu koja umiruje čoveka. I dalje mi stoji urezana njegova prva reč koju do tada nisam od nikoga čula. Dok bi drugi posmatrali izgled on je gledao oči i zvao me „krupnookica“. Šarmantnog izgleda i posebnog stasa. Sijajući dobrotom budio je toplinu moje duše. Njegove reči unosile su nemir. Sve dok jednoga dana nije postao moj mir. Pronaći u nekome mir danas je teško.

On nije neko sa puno pitanja jer ih pronalazi u pogledu i glasu. Ceni svoju slobodu koliko i moju. Ma koliko bili daleko poverenje je kod nas uvek prisutno. Verujemo jedno drugom i to se neće promeniti.  I ako bi verovatno rekli ako je daleko on je muškarac naći će drugu. Složila bih se ako oseća da njegova pažnja kao i ljubav nisu uzvraćeni i potraži to u drugoj. Tada ne bi samo on bio kriv kada sam i ja.

Da li bi oprostio prevaru?

Verovatno bi odmah rekao ne. Ali možda i da. Oprostiti nekome prvi put prevaru je stvar izbora ali drugi put je ludost. Prevare dolaze nekada kao kazna da nas podsete šta smo zapravo pogrešili. Možda nismo pružili doboljno ljubavi. A možda smo zahvaljujući trećoj osobi otkrili pravo lice.

Zapravo sve je kako treba biti. To je sudbina. Ali nećemo pričati o njoj. Sada je vreme ljubavi. Zagrli nežno svog voljenog i pleši sa njim kroz život pun lakih i teških pustolovina. Budite kroz život dvoje spojenih u jedno. Zajedno se borite za bolje sutra. Držeći se za ruke pokažite deci šta je život. Neka vaša ljubav i snaga pokaže njima pravi put. Ma jednostavno volite se, jer ljubav uvek pobeđuje!

Autor: Katarina Radičević

OSTAVI ODGOVOR

Upišite svoj komentar!
Please enter your name here

Najnovije objave

Podeli članak:

spot_imgspot_img

Najnovije objave

Možda će ti se dopasti
Sličan sadržaj

„Jasno naglasite da žrtva nikada nije kriva za nasilje“ – Osnazzene

„Jasno naglasite da žrtva nikada nije kriva za nasilje“...

Koža ili štof – kako izabrati materijal za fotelje

Koža ili štof - kako izabrati materijal za fotelje....

Šta sve možete posetiti u Istanbulu

Šta sve možete posetiti u Istanbulu. Turska je transkontinentalna...

Razmišljajte o putu ka napretku

Razmišljajte o putu ka napretku. Brz način života ima...