Kako oprostiti? Meni lično puno više vremena i rada je trebalo na tome da oprostim sebi ,nego drugima. Znala sam ako hoću dalje da moram odbaciti teret iz prošlosti i oprostiti. Slušala sam i čitala o tome da osobe koje nas povrijede rade to iz nedostatka ljubavi i pažnje. Da niko ne vrijeđa druge što mu to predstavlja zadovoljstvo nego to radi iz nemoći i ubrzo sam opravdala sve druge i oprostila.
Možda je to bilo naivno od mene ali nakon što sam dobila dijagnozu za treću autoimunu bolest ja sam prvo osijećala mržnju. Autoimune bolesti nastaju kao poslijedica trauma u životu i krivila sam druge.To je trajalo par dana u kojima se nisam osijećala dobro. Osijećaj mržnje je bio toliko jak da sam ga osijećala kroz cijelo tijelo. Onda sam odlučila život uzeti u svoje ruke i preuzeti odgovornost za sve postupke i oprostiti jer nisam htjela dopustiti da me mržnja prati kroz život. Nakon toga sam osijećala olakšanje i mir. Ali sebi oprostiti, to je bila druga priča. Koliko god da sam se trudila i radila na tome išla sam korak napred, nazad dva. Krivila sam sebe što sam dopustila sebi da živim tolike godine u braku u kojem sam bila ponižavana, da moja dijeca imaju dijetinjstvo puno straha i nasilja. Izgubila sam sebe, dozvolila da drugi upravljaju mojim životom. Svi se mi mijenjamo i razvijamo dalje u životu a ja sam godinama stojala na jednoj tački i nisam se micala s mijesta. Trebala sam sebi oprostiti sve te uzalud izgubljene godine. Ali kad sam odlučila da trebam da radim na sebi trudila sam se da nadoknadim što više.
Svaki dan sam čitala satima i pokušavala jednu po jednu stvar otpustiti. Shvatila sam da sam radila uvijek najbolje kako sam mogla, da tad nisam znala ni mogla drugačije. Tražila sam u svemu nešto pozitivno. Iz neuspjelog braka sam dobila troje dijece i naučila šta ljubav nije. Od svih pogrešnih odluka sam naučila šta hoću od života. Znala sam da zaslužujem poštovanje, ljubav, sreću i da nikad više neću pristati na manje. Proces opraštanja je trajao dugo. Svaki put kad bih pomislila da sam sve ostavila iza sebe desilo bi se nešto što me je vraćalo na to da sebi opet kažem „Ti si kriva“. To me nije vodilo dalje i dugo sam se vrtela u krug. Sama sam sebe motivisala, hvalila se sa postignutim uspjehom. Postala ponosna na sebe što sam ipak skupila hrabrosti i počela svoj život iz početka. Male stvari su me činile sretnom i zadovoljnom. Počela sam osijećati olakšanje, zahvlnost i mir. Pokušavala sam svakim danom biti najbolja verzija sebe i to mi je polako polazilo za rukom. Da bi došla do toga trebalo mi je puno sati rada na sebi, puno pregledanih videa o ličnom razvoju i puno pročitanih knjiga. Kad dođete u stanje mira onda tu nema mijesta za krivicu. U skladu ste sa sobom i svima oko sebe. Danas sam zadovoljna svojim životom i oprostila sam sebi. Nemogu vratiti prošlost ali mogu izvući najbolje od nje, učiti se na svojim greškama i početi uživati u životu bez da krivim sebe ili druge.
Autor: S.M.
