Kad odlaze oni koje volimo Kad odlaze oni koje volimo
Kako nam se život u sekundi promijeni kad nas iznenada napuste oni koje volimo. Sve ono za šta smo mislili da je važno, u... Kad odlaze oni koje volimo

Kako nam se život u sekundi promijeni kad nas iznenada napuste oni koje volimo. Sve ono za šta smo mislili da je važno, u trenutku shvatimo da nije. Neplaćeni računi, obaveze koje smo trebali uraditi, planovi za budućnost, sve pada u vodu i nije više bitno. Jedino što postaje važno jeste gubitak voljene osobe. Osijećamo neopisivu tugu i bol koja nam oduzima dah i teško nam pada uopšte stojati na nogama. Ljutimo se na sebe, na druge, odbijamo prihvatiti činjenicu da je više nećemo vidjeti. Emocionalna bol, bespomoćnost, nesigurnost utiče na naše mentalno i fizičko funkcionisanje.

Koliko dugo taj proces tugovanja traje je invidualno i nepredvidivo. Okolnosti pod kojima se desio gubitak mogu utjecati na intenzitet i trajanje boli. Ako znamo da smo učinili sve što je bilo u našoj moći da taj odlazak spriječimo, da nije ničija krivica, bićemo u miru i lakše ćemo se nositi s tim. Kada je osoba duže vrijeme bolesna imamo „privilegiju“ da se polako pripremamo za njen odlazak i vrijeme koje još imamo iskoristimo kvalitetno. Ali ako je osoba iznenada otišla, onda će proces tugovanja i prilagođavanja na život bez voljene osobe trajati duže. Bez obzira na to u kojoj životnoj dobi se nalazimo, potrebno je dopustiti tugi da prožme naše cijelo biće. Dati sebi vrijeme za tugu i plakanje. Suze su ventil za otpuštanje tuge i njih ne treba potiskivati. Svako od nas prije ili kasnije doživi veliki gubitak. Na to nismo nikad spremni i izbaci nas potpuno iz ravnoteže. Ali moramo biti jaki.

Ipak bez obzira na tugu i bol koju osijećamo, vrijeme ne možemo zaustaviti. Život oko nas ide dalje, i to nam se ne sviđa. Nije nam lako pomiriti se s tim. Dobro je za nas u tim teškim trenucima družiti se sa rodbinom i prijateljima. Razgovor o uspomenama, lijepim sijećanjima na voljenu osobu, pomoći će nam u prihvaćanju njenog odlazka. Radite ono što volite. Osoba bez koje ste ostali sigurno želi sve najbolje za vas. Neki od nas nakon gubitka pate od depresije, dok se drugi brzo oporave i postaju jači nego ikad. Taj gubitak će uticati na cijeli naš život, tuga ne prestaje, čovijek samo s vremenom nauči da živi s tim. Dobro je naći balans između tuge za sebe i tuge sa drugim osobama, koje su takođe doživjele taj gubitak. Nemojte kriti emocije i budite jedni drugima podrška. Priča o voljenoj osobi s nekim neutralnim ko je nije poznavao, na neki način održava osobu živom. To ponekad može pomoći u izalaženju na kraj sa gubitkom. Budite zahvalni na svim lijepim trenutcima koje ste zajedno imali i ponosni što ste baš vi imali takvu osobu u svom životu. Uspomene nemaju cijenu i pripadaju samo vama. Prihvatite da je više nema, ali da i dalje živi u vašem srcu, tamo gdje je ljubav.

Jednom sam negdje pročitala „Ne daj da umrem, dok sam još živ“ i to smatram velikim uspijehom. Divim se ljudima koji su uspijeli u tome, bez obzira na okolnosti u kojima su živjeli. Zato se treba truditi da budemo sretni, uspiješni i zahvalni jer to je ono što naše voljene osobe za nas žele.

Autor: Suada Duraković

No comments so far.

Be first to leave comment below.

Your email address will not be published. Required fields are marked *