I odjednom tišina… ( o romanu Meše Selimovića “Tišine”)

Jedna od važnijih stvari u životu na koje ljudi često zaboravljaju ili je ostave na margini svog postojanja je tišina. Dok je buka nešto što nas tera na bes, agresiju i buđenje zaspalih demona ličnosti, tišina nam nudi lek i mir. Meša Selimović u svom romanu o tišini, govori o tišini koja zapljuskuje vojnika koji se vraća sa ratišta. Roman je ispričan u prvom licu, od vojnika kome ne saznajemo ime.  Junak bez imena, koji je prošao sve grozote ratovanja, vraća se sa gelerom u nozi i željom da se vrati u tokove normalnog života. “Tišine” su roman koji nije stekao slavu kao drugi Selimovićevi romani. Iako je često bio na meti kritike, svojim psihološkim nijansiranjem junaka i pojmovima o moralu i ljubavi, nije uspeo da se izbori sa drugim romanima koji su bili izdati posle rata.

Priča počinje u kupeu voza, punom vojničke buke i teškog vazduha. Glavni junak se vraća iz rata sa svim zdravim udovima i jednim gelerom u nozi. Vraća se sa nadom da na ovom svetu još nečega ima za njega i da će možda pronaći svog brata, koji je isto bio u ratu. Naš vojnik je posle vremena provedenog u ratu otupeo od ljubavi, prijateljstva i svih lepih stvari i događaja koje život nosi. Priča o svojoj Lili, ženi koju je voleo pre rata i o ugašenim emocijama kada je ponovo ugledao. Njegovo navikavanje na normalne životne tokove je išlo vrlo sporo, i pored posla koji je dobio i žena koje je upoznao u sebi je i dalje osećao bes. Bes koji nije mogao sebi da objasni. Iz tog besa je terao ljude od sebe, kažnjavao ih verbalnim nasrtanjem i pitanjima na koje niko nije imao odgovor. Dok je gledao kako se njegovi ratni drugovi vraćaju normalnom životu, njegove misli su i dalje bile na frontu, odjekujući od mina i metaka. Nije mogao da se vrati tišini za kojom je vapio. Mira je bila žena koja je bila po njegovoj meri, jaka, vratila se iz rata isto kao on, sa svojim demonima prošlosti. I taman kada čitalac pomisli da će neznani junak pronaći ljubav i tople ruke koje će ga grejati, pero pisca ga okrene na drugu stranu. Zašto naš nedovršeni student francuskog traga za smislom u ratu? Zašto o svojim gubicima ne priča? Kome nosi pisma iz rata?

Ako želite jedan roman koji će vas do samog kraja držati u neizvesnosti i u kome ćete najmanje čitati o tišini, na pravom ste mestu.

Autor: Dragana Milutinović

OSTAVI ODGOVOR

Upišite svoj komentar!
Please enter your name here

Najnovije objave

Podeli članak:

spot_imgspot_img

Najnovije objave

Možda će ti se dopasti
Sličan sadržaj

„Jasno naglasite da žrtva nikada nije kriva za nasilje“ – Osnazzene

„Jasno naglasite da žrtva nikada nije kriva za nasilje“...

Koža ili štof – kako izabrati materijal za fotelje

Koža ili štof - kako izabrati materijal za fotelje....

Šta sve možete posetiti u Istanbulu

Šta sve možete posetiti u Istanbulu. Turska je transkontinentalna...

Razmišljajte o putu ka napretku

Razmišljajte o putu ka napretku. Brz način života ima...