Fokus Fokus

Fokus

Motivacija October 31, 2020 ShineM 0

Kada sam prvi put čula rečenicu: „Na čemu ti je fokus, to raste“, nisam je razumijela. Zato što nisam razumijela, nisam ni vjerovala u... Fokus

Kada sam prvi put čula rečenicu: „Na čemu ti je fokus, to raste“, nisam je razumijela. Zato što nisam razumijela, nisam ni vjerovala u nju. Tek nakon par godina uvijerila sam se da je to istina. Kad sam dobila dijagnosu MS za mene je to bio veliki šok. Istraživala sam na internetu, čitala danima o toj bolesti. Priključila sam se raznim grupama i forumima. Htijela sam što više znati. Bojala sam se da neću prepoznati simptome na vrijeme i da ću ubrzo završiti u kolicima. Sama pomisao na to mi nije dala mira i tjerala me je da čitam još više. Shvatila sam da je to bolest sa hiljadu lica, da svaki pacijent ima različite simptome i tok bolesti. Ono što je za jednog bilo dobro, za drugog možda nije i tako obrnuto. Bila sam u potrazi za tim kojoj  grupi pripadam i šta ja mogu očekivati. Htijela sam biti spremna i jaka za ono što dolazi. Mislila sam, ako više znam o tome, lakše ću podnijeti. Trovala sam se svakim danom sa lošim iskustvima, slušala o pacijentima koji su legli zdravi, a ustali idući dan slijepi i to mi je budilo strah.

Fokus je bio samo na bolesti i sve drugo više nije bilo bitno. Prva kontrola kod neurologa, na kojoj sam trebala dobiti svoju terapiju, završila je sa novom dijagnozom. Imala sam jaki discus prolaps i morala sam što prije operisati vratnu kičmu. Pogrešan pokret, naglo kočenje u autu ili običan mali pad, kod mene je mogao izazvati da ostanem nepokretna. Ponovo šok. Doktori su mi obijasnili da trebamo početi što prije sa terapijom za MS, ali da prvo moram odraditi operaciju kičme pošto je terapija agresivna, rana ne može zamladiti. Rekli su da je to mehanički problem na koji sama mogu utijecati i dopustiti da ga riješe. Bojala sam se kolica i shvatila da postoji velika šansa da ću u njima završiti. Nakon kratkog razmišljanja pristala sam na operaciju. Termin sam dobila ubrzo i sve je dobro prošlo. Prva dva dana nisam se smijela nikako pomijerati i bila sam vezana za krevet. Drugi su me hranili, oblačili i bilo je to teško iskustvo. Ubrzano sam osijetila sve ono o čemu sam čitala, da mi se može desiti kao pacijentu MS. Kada sam došla kući iz bolnice danima mi je trebala pomoć. Nisam navikla da sam ovisna o drugima i to mi nije lako padalo. Radila sam sve što je bilo u mojoj moći da se što brže oporavim i budem samostalna. Ali i dalje mi je fokus bio na bolesti. Samo što sam sad čitala i o operaciji kičme, komplikacijama i posljedicama. Nakon tri mijeseca od toga imala sam u bolnici kontrolu. Na pregledu su ustanovili da je sa kičmom sve u redu. Operacija je uspijela i sad treba vremena da zamladi. Međutim isto tako su vidjeli da bi desno rame takođe trebala operisati. Imala sam dugo bolove u ramenu, nisam mogla podignuti ruku, ali mislila sam da je to od reume koju imam već dugo godina.

Na rentgenu su vidjeli da su tative napuknute i upaljene jer imam neko oštećene kosti. Još jedna dijagnoza i preporuka za novu operaciju. Htijela sam samo znati da je sa kičmom sve u redu. Nije mi trebala još jedna loša vijest. Sama ta operacija nije opasna, ali proces oporavka je dug i mukotrpan. Dobila bih baš ono čega sam se najviše bojala, a to je da nisam pokretna i da mi drugi moraju pomagati. U tom trenutku sam se sijetila rečenice o fokusu i razumijela je. Zadnjih par mijeseci fokus mi je bio samo na bolesti i dobijala sam još više toga. Umijesto da pristanem na još jednu operaciju, odlučila sam da ću promijeniti fokus. Naravno, znala sam da s tim taj problem neće nestati, ali ću se bolje nositi s njim. Na početku mi je to uspijevalo uz veliki trud, ali s vremenom je bilo sve lakše. Danas i dalje imam sve dijagnoze, ali više ne čitam i ne slušam o tome. Fokus mi je na tome da će biti dobro i svakim danom tome svijedočim. Ne kažem da se ne treba informisati, ali sve u granicama normale. Ponekad što više znamo, to manje razumijemo. Na svu sreću nismo svi bolestni, tako da to pravilo ne važi samo za bolest.

Navela sam primjer iz svog života. Ali to vrijedi i za banalne stvari kao što je npr.kazna za brzu vožnju. Ako se puno ljutite zbog nje, pričate drugima o tome, mislite često na nju, velika je šansa da ćete ubrzo dobiti još jednu. Problem kojem posvetimo fokus raste i biva sve veći. Naravno treba mu posvetiti pažnju, da bi ga riješili. Ipak neka fokus uvijek bude na riješenju. S tim se problem smanjuje i brže ćete doći do željenog cilja. Sad znam da ako nešto ne razumijem ne znači da nije istina. Najbrže se uči na vlastitim greškama. Svakim danom pazim o čemu ću misliti i u šta ću vjerovati.

Autor: S.M.

No comments so far.

Be first to leave comment below.

Your email address will not be published. Required fields are marked *