Čitamo: „Top je bio vreo“ – Vladimir Kecmanović

Sećanja iz detinjstva su nešto što nosimo sa sobom celog života. Obično nam nedostaju delovi, koje nastojimo da sklopimo u veliku slagalicu sećanja, ali pravo pitanje je zašto zaboravljamo neke delove? Čega može da se seća dete iz rata?

„Top je bio vreo“ je priča o ratu, iz ugla dečaka koji ne razume, i ne zna šta treba da očekuje, ali konstantno oseća oko sebe samo strah.

Vladimir Kecmanović je jedan od domaćih pisaca koji se izdvojio na našoj sceni, zanimljivim naslovima i temama koje obrađuje. Za ovaj roman dobio je nagrade Meše Selimovića i Borislava Pekića. Roman je doživeo i svoju ekranizaciju 2014. godine.

Dečak je narator u romanu, i on opisuje opsadu Sarajeva 1994.godine iz svoje perspektive. Svake večeri bi se posle uzbune zajedno sa svim komšijama spuštali u podrum, gde bi čekali da prođe pucnjava i da se vrate u svoje krevete. Dok su neki plakali, drugi su pili, treći su igrali, ono što je svima bilo zajedničko nastojali su da prikriju strah.

knjiga

Jednog dana granata je pala u stan našeg dečaka i usmrtila oca i majku. Njega je preuzela komšinica, koja je počela da brine o njemu kao da njen drugi sin. Prvi put je dečak u ratu čuo da postoje podobna i nepodobna imena i prezimena. Dok rat nije počeo, niko nije delio na taj način ljude.

Otac i majka su uveče pred spavanje obično pričali o tome kako dečaka treba skloniti ili u Beograd ili u Kanadu. Uvek su pominjali nepoznata imena i ljude, koji bi im sigurno pomogli. Nije mogao da razume zašto more da ide, i da skloni.

Tog dana kada su mu poginuli roditelji, reakcija je izostala. Svi su plakali, a on je mislio da je sanjao i da će sledećeg jutra majka opet praviti doručak. Komšinica koja ga je uzela da ga čuva, primila ga je kao svoje dete.

Kako je rastao sa njim je i raslo nasilje, i mržnja. Koliko god se njegova druga majka trudila da ga održi na pravom putu, toliko je on trčao za lošim momcima.

Interasantno je na koji način pisac predstavlja reči dečaka. To su kratke rečenice, sa određenim redom reči i vokabularom koji je usklađen sa uzrastom dečaka.

U kakvog je muškarca izrastao? Da li bi se njegovi roditelji ponosili?

Roman koji će vas ostaviti bez teksta, priča o ratu iz perspektive siročeta.

Autor: Dragana Milutinović

OSTAVI ODGOVOR

Upišite svoj komentar!
Please enter your name here

Najnovije objave

Podeli članak:

spot_imgspot_img

Najnovije objave

Možda će ti se dopasti
Sličan sadržaj

„Jasno naglasite da žrtva nikada nije kriva za nasilje“ – Osnazzene

„Jasno naglasite da žrtva nikada nije kriva za nasilje“...

Koža ili štof – kako izabrati materijal za fotelje

Koža ili štof - kako izabrati materijal za fotelje....

Šta sve možete posetiti u Istanbulu

Šta sve možete posetiti u Istanbulu. Turska je transkontinentalna...

Razmišljajte o putu ka napretku

Razmišljajte o putu ka napretku. Brz način života ima...