Bez obzira koliko smo jaki i koliko volje i snage imamo, postoje ti neki dani u kojima nam je pomoć potrebna. Ali teško nam pada priznati to i dopustiti da nam se pruži. Ja sam ovih dana bila u bolnici zbog svoje redovne terapije koju primam protiv Multipleskleroze. Nakon terapije kada sam trebala izići kući, nisam imala snage samostalno hodati. Imala sam jaku vrtoglavicu i noge me nisu htijele nositi. Bila sam slaba. Ponudili su mi da me izvezu do izlaza sa invalidskim kolicima, što sam ja odlučno odbila. Nema potrebe, mogu ja sama, ponavljala sam uporno, dok nisam priznala sebi da baš ne mogu. Onda sam shvatila da to nije sramota. Dozvoliti sebi da nekad nemamo snage. Prihvatiti da nas nešto može slomiti tako da nam poslije toga treba oporavak. Biti slaba i nemoćna je ponekad nužno. Razum neće da prizna, ali tijelo ponekad treba pauzu i odmor. Pružite mu to bez truna grižnje savjesti. Ništa ne dobijate s tim ako na silu pokušavate, a ne možete. Znam iz iskustva.
Slomiti nas mogu razne fizičke bolesti, ali isto tako i emocionalna bol, raskid, gubitak drage osobe ili neki drugi događaj. Dopustite svome tijelu da vam šalje signale i nemojte ih ignorisati. Ako vas obuzme tuga, nemojte je na silu gušiti. Potiskivanje emocija izaziva razne bolesti. Prihvatiti pomoć nije znak slabosti, nego je nekad neophodno. Ponekad ne možemo sve sami i to je u redu.
Naše tijelo ima svoj mozak i ako on nije povezan sa „glavnim“ dolazimo u probleme u kojima se nešto mora slomiti, tijelo ili um. Ako dugo vremena odbijamo slušati signale koje nam šalje, ono će se okrenuti protiv nas i prestati nas služiti. Nesmijemo dozvoliti da ga pretvorimo u neprijatelja.
U mnogim situacijama tijelo je jedino što trebamo slušati, ono nam daje sve odgovore. Samo je pitanje koliko smo znali razumjeti. Na nama je da ga prestanemo ignorisati i počnemo mu vjerovati. Svaki bitan događaj u našem životu odražava se na našem tijelu. Ponekad je vrijeme da usporimo i slušamo znakove tijela koje nas jasno upozorava kad osijeća pritisak i kad smo u nečem pretjerali. Bez obzira koliko rado radili neke stvari, ne smijemo prelaziti granice vlastitog tijela.
Pružite mu odmor kad mu je potreban, više zdravog sna. Počnite da se krećete u prirodi i zdravije da se hranite. Pijte dovoljno vode i dišite duboko i mirno. To su samo neke sitnice koje treba da uradimo da bi nam tijelo bilo zahvalno. Kad naučimo slušati znakove koje nam ono šalje pretvorićemo ga u najboljeg saveznika. Ono ipak treba da nas služi do kraja života zato pružite mu brigu i nježnost.
Autor: Suada Duraković
