Dok sam razmišljala o tome na koju temu da pišem ovu sedmicu za magazin, palo mi je na pamet da još nikako nisam pisala na temu nasilja. To je tema o kojoj se treba što više pisati, da bi žene osvijestile da su žrtve, da počnu mijenjati sebe i svoj život. Baš zbog toga sam napravila blog hrabrazena na kojem pišem opširno na tu temu. Ali pošto je blog nov i nema puno posjetilaca, mislim da je dobro i za magazin pisati malo o toj tabu temi. Znam da mnogi ne žele da čitaju o tome, jer im je dosta vlastitih problema, ali zbog svih onih koji prolaze kroz pakao nasilja i koji nemaju mir, vrijedi pisati. Kao prvo nabrojaću vrste nasilja i kako ga prepoznati:
Fizičko nasilje je svima jasno kako se ispoljava. To je nešto što ni u kom slučaju ne smijete oprostiti. Kad ga jednom doživite to je razlog za prekid veze, jer ponoviće se opet. Bez obzira na to koliko se on izvinjavao i koliko mu je žao, nemojte mu vjerovati. Sigurno je da će obećati da se tako nešto nikad neće ponoviti, izgovore i opravdanja nemojte slušati. Ne postoji opravdanje za nasilje i niko ga ne zaslužuje. Napravi pravi korak na vrijeme, prijavi ga i napusti, prije nego doživiš gore.
Psihičko nasilje je jednako teško podnositi kao i fizičko. To je oblik nasilja u kojem nasilnik verbalno ugrožava život i normalno funkcionisanje žrtve. Prijeti joj da će se ubiti ako ga napusti i vrši psihički teror. Trudi se da je odvoji od familije i prijatelja, da bi imao potpunu kontrolu nad njom. Kad mu to pođe za rukom, onda joj stalno ponavlja da je on jedini na kojeg se može osloniti. Ni u kom slučaju ne smijete dopustiti da se udaljite od svojih najbližih, zbog partnera.
Emocionalno nasilje uništava samopouzdanje i vjeru u sebe. Nasilnik donosi odluke u njeno ime, vrijeđa i ponižava ženu i ona nikad nije dovoljno dobra. U takvoj vezi žena gubi svoje mišljenje, ličnost, karakter, vjeru u svoje sposobnosti. Ponekad se pita da li je ona normalna, jer partner uporno tvrdi da je to sve samo u njenoj glavi i da je on uvijek u pravu. Često sve počne sa emocionalnim nasiljem, pa nastavi sa ostalima. Prepoznajte na vrijeme da ste žrtva i da to nije normalno ponašanje.
Ekonomsko nasilje je jako prostranjeno na našim prostorima, ali mnoge žene nisu ni svijesne toga da su žrtve. To je oblik nasilja u kojem on ima potpunu kontrolu nad finansijama i ona mora da moli za svaki dinar. Bez obzira na to da li je ona u radnom odnosu ili nije, on je taj koji odlučuje koliko novca smije potrošiti i u koje svrhe. Na veliku žalost na Balkanu je to postao normalan način života u mnogim porodicama. Zbog toga žena sebe i ne smatra žrtvom, sve dok ne prijavi neki od drugih oblika nasilja pa dobije psihološku pomoć i terapije.
Nasilnik uvijek ima cilj da prvo izoluje žrtvu, jer onda ima potpunu kontrolu nad njom. Bez obzira koji oblik nasilja žena doživljava svaki od njih ostavlja duboke tragove. Možda se ne vide modrice, ali ožiljci su dugotrajni. Što duže vremena žena provede u toksičnoj vezi, to su veće šanse da dođe do psihičkih poremećaja. Ankcioznost, depresija, gubitak samopouzdanja ili u najgorem slučaju pokušaj samoubistva. Treba mijenjati kulturu društva, da bi se žena usudila prijaviti i napustiti nasilnika. Vrlo često se boje da im se neće vjerovati, pa se odlučuju ostati u toksičnoj vezi. Ako se ipak odluči da ga napusti potrebna joj je pomoć da vrati samopoštovanje, snagu i sposobnost da normalno funkcioniše.
Autor: Suada Duraković
