„Plakanje čisti dušu“ je narodna poslovica u koju potpuno vijerujem. Plačemo kad smo srećni, tužni, ljuti, kada nas nešto boli ili kada izgubimo voljenu osobu. Ako posmatramo patnju drugih, to nam takođe može izazvati suze. Postoje i pozitivni aspekti plakanja. Plakanje oslobađa tijelo hormona stresa i smiruje. Emotivni bol je teže podnijeti nego fizički i kod njega ne pomažu tablete za bolove. Prirodni način da ga se riješite jeste plač. Suze mogu poslužiti kao antidepresiv, poboljšavaju raspoloženje. Među nama postoje oni koji plaču zbog svake sitnice, ali i oni koji bi voljeli plakati, a ne mogu. Kao i u svemu potrebno je pronaći balans. Plakanje ne donosi samo emocionalno olakšanje, nego i zdravstvene dobrobiti.
Naučnici su dokazali da plakanje pozitivno utiče na naš imonološki sistem. S njim možemo poboljšati vid, dehidrirati oči i očistiti prašinu iz njih. Plakanjem se čistimo od kemikalija koje se nakupe u tijelu tokom emocionalnog stresa. Može sniziti krvni tlak i umiriti otkucaje srca. Ono donosi olakšanje i zato kad vam je jako teško najbolje je dobro se isplakati. Što duže spriječavamo plakanje veća je šansa da ćemo odjednom „puknuti.“ Kad dozvolimo sebi da plačemo ako smo tužni, dokazujemo da smo jaki suočiti se sa negativnim emocijama. Ako se ne bojite plakati, znate cijeniti trenutke sreće i smijeha. Ljudi koji često plaču, su mentalno jači od onih koji nikad ne plaču. Ne boje se osude drugih ljudi, što je znak emocionalne snage.
Plakanje se nekad povezuje sa neugodnim ponašanjem i gubitkom samokontrole. Kao i sa dubokom empatijom. Suze nam pomažu da razbistrimo um. Što je zdrava hrana za tijelo, to su suze za um. Ako ne izbacimo suze iz sebe, to može dovesti do psihički bolesti. Kada plačemo, suočavamo se sa svojim osijećajima, bez potiskivanja. Spremni smo na to, umijesto da ih guramo pod tepih.
Plakanje je prirodna reakcije na emocionalni stres, ipak se misli da su muškarci koji plaču slabi. Pogotovo kod nas na Balkanu. Naučna istraživanja su pokazala da žene plaču više od muškaraca. Dok su mali diječaci plaču više od dijevojčica, oko devete godine to počinje da se mijenja. Muškarci plaču zbog velikog gubitka, dok žene plaču kad su tužne, ljute, frustrirane. Suze joj pomažu da smiri emocije i barem malo umanji tugu.
Ponekad se odrasli kao i bebe, služe plakanjem da privuču pažnju i dobiju pomoć i podršku prijatelja ili voljene osobe. Plakanje nam pomaže da se oslobodimo skrivane i potisnute tuge. Muškarci se uglavnom osijećaju neugodno kad neko plače u njihovom društvu, dok žene pokazuju suosjećanje. Suze mogu izazvati intimnu vezu, ali i odbijanje i udaljavanje. Znaju se pojaviti i u smiješnim situacijama ili iznenada ako nas nešto emocionalno dirne.
Ja sam se znala naći u situaciji kad suze jednostavno teku i nemam kontrolu nad njima. Krenu tako same tiho i bez najave. Neću da ih potiskujem, jer s njima spada dio tereta sa moje duše. Osijetim kako se čistim i zahvalna sam na tome da mogu sebi to priuštiti. Zato gledajte na suze kao na blagoslov, a ne kao slabost.
Ponekad je stvarno potrebno dobro se isplakati i krenuti dalje.
Autor: Suada Duraković
