Jednom sam negdje pročitala da je dobro napisati sebi pismo za teške dane. Ono kad ti dobro ide pa želiš nešto od tog osijećaja sačuvati i poklnoniti sebi u onim manje dobrim danima. Za mene je danas prekrasan dan. Pogled u prirodu me ostavlja bez daha. Pao je novi snijeg i prekrio sve što je ružno za oko. Zrake sunca svijetlucaju na snijegu, kao da je neko posuo svjetlucavi prah. Tišina, mir i zimska idila. Odmor za tijelo i dušu. Pošto se trenutno nalazim u centru za rehatibilaciju, gdje svakodnevno radim na tome da se tijelo oporavi i dovede u bolje zdravstveno stanje, možda je baš sad pravo vrijeme da napišem to pismo. Pismo za one dane kad nemam snage da ustanem iz kreveta i mrzim svoje tijelo, jer me ne služi onako kako ja hoću.
U takvim danima počnem zaboravljati sve pozitivno u životu i dozvolim da me obuzmu crne misli. Na svu sreću takvih dana je sve manje. Ipak u tom pismu želim podsijetiti sebe da poslije svake kiše dolazi sunce, da samo trebam biti strpljiva. Reći sebi koliko sam ponosna na sebe, kako se nosim sa svim dijagnozama koje imam. Podsjetiti se da sam jaka, uporna i hrabra. Ubijediti sebe da sam vrijedna ljubavi, te da zaslužujem svu sreću ovog svijeta. U tom pismu ću nabrojati sve svoje vrline i mane, da bi skrenula pažnju od stanja u kojem se nalazim. Ono treba da bude nešto što će mi davati nadu, da mi Bog da samo onoliko koliko mogu podnijeti i da sam dorasla svim problemima oko mene. Kad posumnjam u to prisjetiti ću se ovog perfektnog dana u kojem se super osijećam i reći sama sebi da će takvih dana biti još puno u mom životu. Sreća i mir se nalaze unutar nas, ali kad imamo bolove oni su u prvom planu i potisnu sve druge osijećaje u zaborav. S pisanjem želim podsjetiti sebe šta je prioritet i kako se izboriti za njega. Takođe ima dana kada sam umorna od toga da moram biti jaka i tada će mi to pismo biti od pomoći. Imam pravo priznati sebi da postoje trenuci kad nam je potreban neko da nas podrži i samo da nam kaže da će sve opet biti u redu. Žene su jake i često sve probleme kriju iza perfektnog osmijeha. Ponekad smo umorne od toga i imamo pravo to i pokazati. Pismo za teške dane će biti moj putokaz, da možemo sve što poželimo i ostvariti, samo ne smijemo biti strogi prema sebi i trebamo pratiti unutarnji glas.
Autor: S.M.
